Čuvam te

Crveni se linija na zastavi mokroj,
kao usne tvoje daleke trešnje,
miriše jutro dalekim snijegom,
kažem 'Zdravo' mirni svijete,
danas sam tu, sutra sa njom,
preživjećeš i bez nas,nove ptice lete.

Raduj se otadžbino, vjera je naša
jača od prve ljubavi neugasle,
i ako bude velikog rata,
naše ruke ostaće vječno srasle,
dok budem gazio šume i blata,
sanjaću samo dvije zvijezde male.

Osvrćem se stalno da ne vidim zrno,
kad proleti kroz zaljubljeno srce,
ne osjećam tu bol, kad dođe zadnje,
svitanje i bijelo zimsko sunce
i zadnje mirisno pismo od nje,
na staroj slici grijaću ruke.

Mjesec me laže da ne skrećem s puta,
dok gasnem ispod vatrenog neba,
zubima stiskam dušu da ne odluta,
sa nebeskim vjetrom iz daljine što vreba,
budim se srećan u tužna jutra
i grickam koricu, memljivog hljeba.

Kad oganj zapjeva svoju pjesmu,
grebem noktima po zgaženoj zemlji,
čekam da naši kremeni kresnu,
glasan urlik za juriš smjeli,
u kom vidim samo onu staru česmu,
gdje smo se bezbrižno djetinje smijali.

I trčim,trčim da ne vidim tlo,
što se ljepi za đonove i uvlači me,
ne osjećam tad sreću i strašno zlo,
ne volim poraz, ni velike pobjede
potoke krvi kda nema ni malo
razuma i srećne suve zemlje.

Sanjam dvije zvijezde i bijelu vatru,
kada se probudim stomak mi gori.
stalno predosjećam da će da nas satru,
peta strana svijeta da nas pokori,
kradući plavetnilo u zadnjem satu
umiranja kad se u pepeo meso pretvori.

Pod stijenom vajanom za sjećanja stojim,
oko mene duhovi na prepad palih duša.
igraju ples pobjede i kliču unucima svojim,
razumijemo se, al ne mogu da slušam,
za mir duše, svog Boga molim,
plačući kraj groblja sasvim sam.

Daću ti zato grb jedne slobode,
kad se vratim sa pokorenih gora,
i u tviju postelju sa suzama odem,
preko krvavog, mrtvog mora,
ranjen vječno u prijestol duše,
lećiću lagano i mrijeti od umora.

Jedino me ruke meke bezbrižne,
mogu podići sa vječne postelje,
te riječi srpske, tihe nježne,
da otjeraju u zaborav pakleni oružje,
i vrate mi vjeru u pobjede,
dok te budem ganjao kroz šipražje.

Drhte mi mišice od nove ljubavi,
samo jednu sad vječno ljubim,
ovu zemlju slobodnih grobova,
pradjedova i surih orlova,
ako je hoćeš, prvo me ubij.


-prvo mjesto na takmičenju Patriotizam i otadžbina,
Vojno-tehničke akademije u Beogradu 2002. godine