Bezbrižna

Daj mi samo dio svoje slobode
i radosti neodrasle,
jer tebe ne brinu kiše zimske
i žuta trava što uzmiče,
od duša naših što su srasle.

Ne krij taj bezbrižan pogled
pred očima koje griju teške suze,
znam da si bestidno srećna
da te tuđa patnja ničem ne uči,
tvoja ruka snova tugu ne osjeća.

Ostavi za me bar kutak bezbrižnosti
u svome svijetu mašte,
za ljebav smrznutih duša,
smiri bar na tren taj osmijeh blistavi
i jednom ozbiljno pogledaj zvijezde.

Otvori mi knjigu svojih srećnih priča
dječijih vragolija i bezazalenih laži,
pričaj o prošlosti, strahovima
pričaj al' ne traži, od mene isti smijeh,
i iste priče, naše duše
rodili su različiti svijetovi.

Ja mogu da ti pokažem skrivena mjesta
gdje plešu ptice, i pupe noćni cvjetovi
kud bježe plahi vukovi i tragove košuta,
da te učim o svjetlosti nevidljivih zvijezda,
al' tvoja duša ostaće opet ista.

Jer ti nemaš srce tužno u sebi,
niti se plašiš svojih burnih snova
naše noći nikad nisu isto duge,
jer dijeliti ne možeš sate sa Bogom
a ti ćeš još dugo biti bezbrižna.

A kad mi krenu nekad te suze,
izgubljen u davnini sam vjerovatno
i ne pitaj zašto, niti kako
bole me njihove tuge.