Kestenje

Da li će neke zime donijeti opet,
onaj snijeg nedirnuti,
što tiho je sakrio tvoje male stope,
da li će neko da nasluti,
gdje se gubi vječnost obećana,
pomućena s kišama
koje skupa nismo gledali.

Da li će proći taj tren tuge,
kad ne osvane moje jutro u tvojoj kosi,
taj tren kad postaje malo
sve što sam volio na tom kutku svemira
koji tvoje ime nosi.

Da li će moći jedan san samo,
da prekrije bez tebe sve hladne noći,
kada se srce uvije tamom
i sanja kako će s proljeća doći,
tvoje oči sa ždralova jatom.

Da li mi riječi mogu još tvoje
otkriti tajne početka sreće,
da li se leptir po krilima miluje,
gdje se žena popute tebe sreće,
što zauvijek ulazi u moje snove.

Da l' još me griju kestenja snena,
što sjaje sto zima iz pogleda tvoga,
možda si drugom suđena žena,
teško srca mogu ljubit do groba,
kao i starost su na zaborav spremna.