петак, 23. јануар 2015.

Ona koja ruke pruža

Tu sam ja gdje se suzama soli
Gdje se poljupcima život hrani,
Tu gdje se slovenski, bezglavo voli
Gdje se zalascima sunca broje tamni dani.

Tu sam ja gdje se sve dušom počinje
Gdje je osmjeh golim srcem opčinjen,
Tu sam ja gdje izranjaju potonule lađe,
Gdje se samo bajkama san i ljubav laže.
Gdje se viteški, istinom brani ono najdraže.

Tu sam ja, daleko  nisam
Noću pišem pjesme, danju čitam pisma
Pretvaram svjetlost u magični uzdisaj
Koji će jednog dana zelenilom običnog lista
Da spasi jedan, ranjeni san.

Tu sam ja gdje se praštanjem moli
Gdje te tvoje božanstvo jednako voli i boli,
Tu sam ja, među tajnom hipnotisanih ruža,
Ja sam onaj koji ruke pruža.

Tu sam ja bez pameti, bez ponosa
Ja, samo sa srcem, ispred tvoga nosa
Konačno odrasli vitez, dostojan tvoga zanosa
S očima dječaka krijem put pobjeda i poraza
I mjesečevu nit od zvijezda do tvoga obraza.

Načini korak
načinom svoje nježnosti,
Načini pomak
velikodušnošću svojih suza
Da budeš tu i ti,
       Ona koja ruke pruža.