Ona koja ruke pruža

Tu sam ja gdje se suzama soli

Gdje se poljupcima život hrani,

Tu gdje se slovenski, bezglavo voli

Gdje se zalascima sunca broje tamni dani.

Tu sam ja gdje se sve dušom počinje

Gdje je osmjeh golim srcem opčinjen,

Tu sam ja gdje izranjaju potonule lađe,

Gdje se samo bajkama san i ljubav laže.

Gdje se viteški, istinom brani ono najdraže.

Tu sam ja, daleko  nisam

Noću pišem pjesme, danju čitam pisma

Pretvaram svjetlost u magični uzdisaj

Koji će jednog dana zelenilom običnog lista

Da spasi jedan, ranjeni san.

Tu sam ja gdje se praštanjem moli

Gdje te tvoje božanstvo jednako voli i boli,

Tu sam ja, među tajnom hipnotisanih ruža,

Ja sam onaj koji ruke pruža.

Tu sam ja bez pameti, bez ponosa

Ja, samo sa srcem, ispred tvoga nosa

Konačno odrasli vitez, dostojan tvoga zanosa

S očima dječaka krijem put pobjeda i poraza

I mjesečevu nit od zvijezda do tvoga obraza.

Načini korak

načinom svoje nježnosti,

Načini pomak

velikodušnošću svojih suza

Da budeš tu i ti,
       Ona koja ruke pruža.