Čekam vjetar da me probudi,
sa koljena da sruši hladne ruke,
jel molim Boga, da nam sudi,
godine tame, pamtim k'o juče.
Riječi mudre, ostaju bez smisla,
srećne trenutke kradu mi anđeli,
noćas mi duša od snova pokisla
jutros mi najdraži daleko pobjegli.
Na bijelom pokrovu tužne prerije,
svijetle žutom linijom fenjeri,
samo mi srce njihov zrak gije,
ljudi mi svi kao izgubljeni.
Gušim se u masi srćnih seljaka,
lakši mi korak među njima,
predivne žene, drugačija svaka,
pa opet nijedna tu iskru da ima.
Tragom tuđih zgaženih šljivika,
skupljam ožiljke na žute listove
i stalno pred očima stara slika
noć zvjezdana zimska i huk sove.
Odoh u doline, poletih prerano
izgubljen lutan sa kradenim snom,
nad žitima zrelim negdje onamo
hoću u gnijezdo još samo jednom.
Ne daju se više razmrsiti puti,
medvjedi nebeski samo me plaše,
gledam ih tužno, sve drsko ćuti,
dok tražim zvijezde i ime naše.
POSJETITE
понедељак, 7. јул 2008.
петак, 4. јул 2008.
Kada sklopiš oči
Kada sklopiš oči, tu ima nešto
što preleti nebom moga djetinjstva,
na tren miris srće i bakino tjesto,
trepavice tvoje, gnijezdo puno lasta
zamlja opanaka, ali boje zlata,
otkada i kada, daleka i čudna,
ti si moja stvarnost, ljepša nego mašta,
ona koju sanjam, ona kojoj praštam,
ona koja spaja linije mog dlana.
Kada sklopiš oči, osmjehom zasjajiš,
dok rukama kliziš preko moje duše,
u grudima miris ružičnjaka tajiš,
ja noću ne spavam, sanjam tvoje ruže.
Beskrajne i nježne latice i misli,
spletene u zvijezde u mraku me guše
kad na tvoja modra dva neba pomislim,
ne znam jel sam srećan il' breze pjevuše.
Stvorenje ti divno, ćerko suncokreta,
blagoslovu vjetra iz tople ravnice,
budi moja sreća, što u tuzi cvjeta,
i početak jedne bajkovite priče,
Nek me kosa tvoja od mraza sakrije,
kada planu svijetle januarske noći,
tvoje srce moje, proljećem nek prekrije
jer čudesno drhtim kada sklopiš oči.
što preleti nebom moga djetinjstva,
na tren miris srće i bakino tjesto,
trepavice tvoje, gnijezdo puno lasta
zamlja opanaka, ali boje zlata,
otkada i kada, daleka i čudna,
ti si moja stvarnost, ljepša nego mašta,
ona koju sanjam, ona kojoj praštam,
ona koja spaja linije mog dlana.
Kada sklopiš oči, osmjehom zasjajiš,
dok rukama kliziš preko moje duše,
u grudima miris ružičnjaka tajiš,
ja noću ne spavam, sanjam tvoje ruže.
Beskrajne i nježne latice i misli,
spletene u zvijezde u mraku me guše
kad na tvoja modra dva neba pomislim,
ne znam jel sam srećan il' breze pjevuše.
Stvorenje ti divno, ćerko suncokreta,
blagoslovu vjetra iz tople ravnice,
budi moja sreća, što u tuzi cvjeta,
i početak jedne bajkovite priče,
Nek me kosa tvoja od mraza sakrije,
kada planu svijetle januarske noći,
tvoje srce moje, proljećem nek prekrije
jer čudesno drhtim kada sklopiš oči.
Uspavanka za V.S.
Sanjivi treptaj svijeta tajni,
žmirka u dvorištu tvoga srca,
na kapiju spuštam fenjer sjajni
nek te čuva do novog sunca.
S juga će poteći Egejska struja,
da splete se u tvoj pogled nježni
ispariće mirise zimskih oluja,
otopiće svaki osmjeh snježni.
Sirene pod ruku će da te vode,
morima želja gdje brodoloma nema,
beskrajem duše će da ti brode
melodije harfa s pucketanjem kestena.
Sanjaj zato noćas za mene
i sve one kojim bila si bar tačka,
na krilu bubamare jedne snene,
sanjaj bezbrižno kao tiha Bačka.
Neka te nose zvončići jelke
i paperje mraka mazi u noći,
sve do čudesne obale daleke,
gdje ribe i papige imaju tvoje oči.
Dok niče prvi list kalendara,
nek pahulja meka ti takne usnu,
čuvaće te kao dunju s ormara,
jedan sanjar u svome snu.
žmirka u dvorištu tvoga srca,
na kapiju spuštam fenjer sjajni
nek te čuva do novog sunca.
S juga će poteći Egejska struja,
da splete se u tvoj pogled nježni
ispariće mirise zimskih oluja,
otopiće svaki osmjeh snježni.
Sirene pod ruku će da te vode,
morima želja gdje brodoloma nema,
beskrajem duše će da ti brode
melodije harfa s pucketanjem kestena.
Sanjaj zato noćas za mene
i sve one kojim bila si bar tačka,
na krilu bubamare jedne snene,
sanjaj bezbrižno kao tiha Bačka.
Neka te nose zvončići jelke
i paperje mraka mazi u noći,
sve do čudesne obale daleke,
gdje ribe i papige imaju tvoje oči.
Dok niče prvi list kalendara,
nek pahulja meka ti takne usnu,
čuvaće te kao dunju s ormara,
jedan sanjar u svome snu.
Kestenje
Da li će neke zime donijeti opet,
onaj snijeg nedirnuti,
što tiho je sakrio tvoje male stope,
da li će neko da nasluti,
gdje se gubi vječnost obećana,
pomućena s kišama
koje skupa nismo gledali.
Da li će proći taj tren tuge,
kad ne osvane moje jutro u tvojoj kosi,
taj tren kad postaje malo
sve što sam volio na tom kutku svemira
koji tvoje ime nosi.
Da li će moći jedan san samo,
da prekrije bez tebe sve hladne noći,
kada se srce uvije tamom
i sanja kako će s proljeća doći,
tvoje oči sa ždralova jatom.
Da li mi riječi mogu još tvoje
otkriti tajne početka sreće,
da li se leptir po krilima miluje,
gdje se žena popute tebe sreće,
što zauvijek ulazi u moje snove.
Da l' još me griju kestenja snena,
što sjaje sto zima iz pogleda tvoga,
možda si drugom suđena žena,
teško srca mogu ljubit do groba,
kao i starost su na zaborav spremna.
onaj snijeg nedirnuti,
što tiho je sakrio tvoje male stope,
da li će neko da nasluti,
gdje se gubi vječnost obećana,
pomućena s kišama
koje skupa nismo gledali.
Da li će proći taj tren tuge,
kad ne osvane moje jutro u tvojoj kosi,
taj tren kad postaje malo
sve što sam volio na tom kutku svemira
koji tvoje ime nosi.
Da li će moći jedan san samo,
da prekrije bez tebe sve hladne noći,
kada se srce uvije tamom
i sanja kako će s proljeća doći,
tvoje oči sa ždralova jatom.
Da li mi riječi mogu još tvoje
otkriti tajne početka sreće,
da li se leptir po krilima miluje,
gdje se žena popute tebe sreće,
što zauvijek ulazi u moje snove.
Da l' još me griju kestenja snena,
što sjaje sto zima iz pogleda tvoga,
možda si drugom suđena žena,
teško srca mogu ljubit do groba,
kao i starost su na zaborav spremna.
Пријавите се на:
Постови (Atom)