Iskrenost

Ne idem više na pjesničke večeri,

tamo više nema pjesnika

koji su dovoljno hrabri

da ne traže da ih neko razumije

neke očajne, uplašene nježne duše

kao cvjeće s muzejskih slika

trude se da ih neko primjeti, čuje,

tamo više nema pjesnika.

A ja sam previše svoje hrabrosti

potrošio, jer se nisam plašio

da herojski razumijem

tuđe strahove,

i da svojim snovima

najveće tuge plašim i zbunjujem,

praveći od njih nasmijanu djecu i krovove

koji su od sreće letjeli.

Razbivši zube zadnjim

od poezije pjanim,

svilenim tugama

zaslužio sam za svaki rođendan

po jedno proljeće .snažnije,

smušeno od sreće što je moje,

a u jesen bi se rastajali onako dugo,

zagrljeni drugarski,

glumeći da je sve drugo važnije,

tražeći malo razuma da preživimo san.

Nema više pjesnika koji prodaju ljubav

u parkovima, na ćoškovima mašte,

a zauzvrat da ništa ne traže,

ako im bar poljupcima ne plate,

ne odazivaju se ni na svoje ime

al' ako se laže,

nek se bar iskreno laže,

za nekog ko razumije, ko me predosjeća

u meni izgorila proljeća

na uzbunu istine dime.

Dok su se neba polovila

u našim očima

ostavljajući prolaz do jednostavnosti

žmirili smo na jedno oko

i zbog straha i radosti,

pravdajući laži budućih  majki i očeva

napravili ovaj komplikovani svijet.

Grmljavine naših srca

su se udavile čelikom

kojim smo armirali svoje male snove

za zemlju,

sanjajući da budemo nešto veliko,

udvoje,

potcjenivši mogućnost zagrljaja

i njegovu želju,

prestigli smo svoje duše daleko.

Bez ćutanja i lutanja dušama

nekad smo umjeli u rimi i duetu

Oprosti,

na iskrenosti,

to je jedina poezija

koju razumijem na ovom svijetu.