Postoji svjetlost
koja ne umije da se prelama,
kroz sve sredine, gustine
ona ne skreće i ostaje ista
puna istine
I postoje ljudi u kojima ta svjetlost
se dugo krije, i odjednom zablista,
i kad probaš da slomiš te ljude
oni postanu vječnost.
U tom lomljenju počinju vječne pjesme.
---------------------------------------
Prva nježna vatro mladosti
sa juga
gdje je smisao isplakao svijet,
bez velikih tuga
budućnost koju sanjala nisi oprosti
ovoj pjesmi lice koje si obećala.
Prva zvjezdo zaspala
u kori drveta predugo
jer imala si san od zimske noći veći,
tajno prastara
otkrivena mladom rukom,
sakrila si pjesmu hrabrosti
poraženu prejakom riječi.
Koraku zaljubljen u lutanje
Riječi zaljubljena u šaputanje
Oblaku zaljubljen u gutanje
Neba Pjesmo sa očima
Tajno sa srcem vjesnik
Poezije cvijet razgolićen do uma
Bezobrazno
Nestaješ u zaboravljen stih
Ostaju melodije što varaju vrijeme
Proljeća što mirišu prazno.
Bez sumnje
Riječi crne kao seoski mravi
puteve svoje mudrosti znaju
tvoja pisma pored nje
čuvaju tajnu
kako se tajna čuva
Uzalud
Mudrost preko golog uma
sad najnježnije duva.
Pjesma sad je posljednja sloboda
da se kaže
Iskrenost
Ljubav
sad je prva istina
koja je naučila da laže
ljepše od budućnosti
srce u grudima sanja
da postaje kost,
da mu ptice ne mogu ništa
Evolucija poezije,
Laž je najveća istine mjera
Slavuj vječno poražen
Rođen da se krije i oprosti
Let istine bez svoga pera.
___________________________
Branku Miljkoviću u spomen
Нема коментара:
Постави коментар