čarobna slova više trošio ne bih,
samo ću jednu dugovajanu svijeću
tajno i tiho ugasiti u sebi.
U čudu ću ostaviti rojeve zvijezda
i vrbe i breze na granici jeze,
pustiću latice novog noćnog neba
u meni da se duboko gnijezde.
Večeras sanjati neću ništa lijepo,
čarobne snove više trošio ne bih,
samo ću jedno dugočuvano ljeto
prešarati proljećem svuda po sebi.
U čudu ću ostaviti sve mašte lude
i gomilu suza što neće poteći,
pustiću da moj šapat ukrašen bude
riječima koje će neko drugi reći.
Večeras o ljubavi sanjariti neću,
čarobne osjećaje više trošio ne bih,
iz tužnih u srećne pjesnike preću
i sve čarobno skriću iza čarolije u tebi.
jednoj maloj ostvarenoj želji
Нема коментара:
Постави коментар