Poklon

Zalutaju tako nekad najljepši dani
kao ljubavna pisma u pošti,
adresirani baš vama
na poklon,
i sve pomišljate dok čekate
ispod nekih šupljih oluka neba
krivi su neki poštari pijani,
il’ na carini vaše sreće
neki psi, dresirani, loši.

A vi opet čekate, žmirkavi, produvani
na svom ulazu svijeta
da u sandučić se jedan
najljepši dan stavi,
jer znate sigurno da
vam je neko poslao,
i da stići treba,
a svijet poletjelih jezera i rijeka
iznad vas se od smijeha cijepa
i odvažno šeta
jer zna gdje se taj dan zaturio
a neće da kaže,
i po vama sipa i prkosi
iz korpe pune pahulja i leda
i mokrih konfeta,
i briga ga da l’ sipa
po pogrešnoj adresi.

Pa zalutaju onda tako
i čitavi radosni,
čudesni mjeseci
spakovani baš po vašoj mjeri
adresirani na ulicu
koja zavija odmah kraj vašeg srca,
i niko vam se i ne izvini,
što se izgube bez traga
i što pocrvene ona dva
mala, zelena slavuja
što se ispod šišaka jela kriju
i što naličje svih zlatnih julskih oluja
se izvrati
i vrati, u bijelim tišinama decembra,
a neko vam baš lijepo pisao, namirisao
čudesan smotuljak lijepih dana,
i spakovao u šarenu foliju
s cvjetićima crvenim
i srcima od srebra.


I kad pomisliš
da ti nikad više
neće pokloniti ona
najkrhkija, najnježnija jutra
umotana pažljivo
u onaj pucketavi, naduvani vakuum papir
što liči na neke ruke
oboljele od milion nježnih plikova
koje izaziva ona neiskorijenjena guba
mutirana kroz sve vijekove
i oblike i još se isto zove ljubav,
a ono sred pada lišća stanu jeseni
i svijet počne da skreće
i pobijeli
od nekih novih adresa
na papirićima s neba donesenim.

I baš par dobrih grudva
se može od tog skupiti
i lupiti u leđa onom
pijanom poštaru sreće,
i po onom starom panju
plavog neba,
da izlete leptiri plašljivi bijeli
i zima se kao vrteška
oko ulica zavrti,
a u tebi onda sto vatrenih
zmajeva i rascvalih majeva
krenu da rastu u jedan novi,
mirišljavi svijet cijeli,
i baš tamo gdje treba
da se na dva dijela
jedan san podijeli,
jedan mali anđeo škrti
pametno zašuti
i protrese neke nove ulice
i stare adrese
i neki svoj jedanaesti,
tajni prst provrti,
tišina se začuje od čarolije
na granici sna zašušti
neka mašna preko folije,
i neko opet jedan dan čudesan
na poklon pažljivo ti pakuje,
i na posveti piše
da želi da ti da
i još mnogo više.