Neba tvoja sjaje
nad šumama moje mašte,
nad mojim srcem požnjevenim
tvoje ptice lebde,
iz kose tvoje, sunce moje raste,
i ima li negdje,do tebe
čarolije sto sjaji ljepše
u rukama mojijem.
Nek mi zvijezde noge posjeku,
i posade me oblaci u kraj
gdje proljeće ne stiže nikada,
bez tebe, nek me posade
da mi ruke listaju,
da šume moji listovi uz rijeku
čiji kamičci tebe poznaju,
jer šta je čovjek pun želja
do selo puno kerova
što na zvijezde laju.
Нема коментара:
Постави коментар