среда, 26. март 2014.

Aplauz za nježnost

Aplauz za one najhrabrije pjesnike,
što se nisu plašili s mostova da skaču,
u nečije srce,
Aplauz za vještice 
hrabre koje su otele najljepše bajke
princezama koje su vježbale da plaču.

Aplauz za one koji su s uma sišli
tražeći trenutak i korak do nemogućeg,
Za najveće sanjare koji su svemir obišli
Sanjajući kod iste kuće.

Aplauz za one koji su znali da prezime
Nebrojene, hladne zime,
uz dimnjake što se od snova dime
Čuvajući par toplih želja i svoje ime,
Beskrajno vjerno uz tuđe prezime.

Aplauz za one koji su bili
Nečija tajna bijela i čista kao snijeg
Tajna sva od zanesenosti bez zagrljaja
u zime kad je najhladnije bilo,
biti nezagrljen.

Aplauz za one
Koji su znali da poklone
Više lijepih riječi nego što su dobili,
Aplauz za najposebnije,
dobre poljupce
koji su dobrotu dobrih ovom svijetu rodili.

Aplauz za one
koji su znali da nježnosti tone
istresu iz srca,
da svaku prazninu koja mrakom diše
napune komadima novih sunca,
za one koji znaju da ljubavi
nikad previše
kao ni prijatelja, kao ni sunca.

Aplauz za one koji znaju da maštaju
i usred pjesme da zaplaču,
Aplauz za one koji praštaju
i znaju od sreće da nas rasplaču.

Aplauz za one
vješte majstore
što umiju srce da poprave kad ga slome,
Aplauz za one,
dobre lopove
Što umiju dušu da ukradu i poklone.

Aplauz i za one što amaterski vole,
koji su napravili umjetnost
od dodira dvije obične kože,
Aplauz, jer njih nikad neće da bole
putevi srca kojima se dva put ne može.

Aplauz
za mudre među ludima,
Za dobre među ljudima,
Za nježne među grubima,
Aplauz
za jezik među zubima,
za usne na očima,
na usnama ,
na grudima.

Aplauz za one
koji su najviše srcem ljubili
vječno naivno kao sjedokosa djeca,
koji su svoju starost izgubili
još u petom osnovne
penjući se do mjeseca,

Aplauz njihovim djetinjastim srcima i očima
iza kojih se čitavog života kriju,
Aplauz, molim vas za one
koji nerazumne razumiju,

I veliki aplauz za one
koji nas kad je najteže, najlakše razumiju.