Zvjezdice

U oku mome pričaju opet,
tri boje zastave što ih sanjah,
koraci strojevi, ja iz njih otet
još dižu dušom zvjezdani prah.

Zadnji povjetarac mladosti vrele
pod čipkanim mostom Savskim,
neke ljubavi tu se srele i uvele,
našu još krije maslačak majski.

Mrvice sreće na Trgu kod Kneza,
pod krilom još čuva jedan golub,
oficirski pozdrav, i ženska jeza,
put do tebe i dalje predug.

U plavom zagrljaju snenog Ušća
miluju se Dunav i Sava,
srce veliko k'o Titova kuća,
čuva svo cvijeće što si mu dala.

Godine mrse želje i duše
k'o mreže Savskih alasa,
neki se snovi tiho uguše
neki pronađu taj put spasa.

Klizim k'o suza na kraj puta
sve što duša da otkrije mora,
kad u životu daleko zaluta,
ja otkrih u trenu poljupca tvoga.

Hrabrost još niče iz malog opanaka,
nošena perom seoskih ptica,
nijedna borba nije laka,
ti ostaješ moja jedina zvijezdica.

za promociju 126. klase