четвртак, 9. октобар 2008.

Čaršija mala

Danas slutim vremena bolja
opet mi mirišu jelove šume
i polja makova ta medena polja
boje lješnika malog oči mi pune.

Neba su moja još najljepše plava
iako već dugo nema mojih svijeća
u novoj crkvici Petra i Pavla,
još poklanjam drugim čaršijska proljeća,
još mi je duša od svih veća.

Kad ozelene borovi početkom jula
svaka dolina lipa tad mi je bliža,
začujem pjesmu kosova i frula
šum zlatastih žita podno Križa.

I znam da je puna i tuge i mana
ta čaršija mala kad stegne zima
i mnoga srca što su tad sama
slute voljene iz velikih daljina,
u mirisu drva bukovog dima.

Al’ ima dana i Petrovdana
kada se sunce cestom zakotrlja,
kad zacijeli mnogo rana,
i zablista svaka suza i mrlja
na srcu mojih vječnih komšija
tad zagrljaj svaki najljepše prija,
tada se tamo još najljepše sanja.

4 коментара:

KIRA је рекао...

"Al’ ima dana i Petrovdana" - IMA DA SE ORGANIZUJEMO I SLEDEĆI PETROVDAN DA SE SKUPIMO NA ČARŠIJI.
ova pesma mi je stilski nekako skroz drugačija od ostalih - kad si je napisao?
svidela mi se, ma mogao si napisati i samo "Čaršija mala" i ja bih se raspilavila.
Ubacio si toliko dragih mesta našega detinjstva da čitajući osetim bar na tren kako je to nekad bilo.
Divna je pesma, nedostaje mi sve to puno.

Анониман је рекао...

Ana slazem se sa tobom, ocekujem da vas oboje zagrlim ispred nase crkve 12.09.2009....ko ne dodje magarac;)

Nenad је рекао...

poslije Petrovdana, sam počeo pisati, hvala za komentar...
ti da sve organizuješ, dogovoreno (-:

Анониман је рекао...

Dogovoreno vi samo dodjite:)
Vec se radujem a Petrovdan je tako daleko:(