недеља, 13. март 2011.

Dlanovi budućih

Svako ima svoju misiju malu,
cvjetovi
da budući mirisi postanu,
leptiri
stari da budu hrana mravu,
il vječno na nekoj slici da ostanu,
neko će jednom na sunce da leti
neko da posadi najljepšu travu,
il neku njivu suncokreta,
neko će velike formule da se sjeti,
neko će napisati najljepši stih
neko veliki, vječni zakonik,
i ti si sigurno jedan od tih
što će možda
da preseli centar u kraj svijeta,
il’ da naseli poljupcem
dlanove budućih.

I ja sam na jednoj, svojoj misiji tajnoj,
a baš bih ti želio sve reći,
kako ogrnut vješto
daljinom zavičajnom,
pokušavam od te misije uteći,
i svakog jutra rezultate sumiram,
i uvijek se kod istog zabrojim,
kod onih očiju i onih ruku,
u kojima još uvijek ne postojim.
Pa za kragnu uhvatim mrak
što za mene neke prozore špijunira,
pa se pravim da sam kao on jak
dok se valjamo po njivama
oblaka sivih,
dok obojica ne shvatimo
tu tajnu sjajnu,
da smo rođeni da skupa patimo
daleki od zvijezda zbog kojih smo
tako sjajni, i tako oblačno živi.

Da, svako je neko
na svojoj misiji dalekoj,
neko rođen da dođe, neko da čeka,
neko čak zna svoje puteve sna
i kad ga nesanica u mraku ispira,
i dok kao krtica slijepa gmiže,
uvijek je za tunel svom cilju bliže,
a neko drugi pun brzine
i krilatog sjaja i svijeta,
u očima ima jata
izgubljenih goluba kurira,
i sve mu to misiji smeta,
i sve je dalji od svog svemira,
i manira svijeta koji zna
da se na pragu proljeća samo cvijeta,
a sigurno si i ti nekada
jedan od onih,
što hoće procvijetati kad nema smisla,
shvati i cvijetanje zakone ima,
ne vrijedi protiv tama,
ni protiv zima.

A možda si baš ti,
neko od onih
što će iz neke prašine shvaćene
izmisliti nove lijekove,
za sve besmislene smrti,
i sve buduće bolesne svijetove,
sve izgubljene ptice
i cvjetove za glavu skraćene,
možda sve budućnosti sjajne
za kojima ludimo,
imaju svoje misije u dlanovima
sadašnjosti
u kojima se suzama gubimo,
možda su sve kiše
misije neke rijeke napaćene,
što stalno pada pa opet uzleti,
a možda su sve te kiše
samo tu,
da bi neki ja i neka ti,
lebdjeli nježnije i malo svježije,
dok se ljubimo i gubimo
u dlanovima budućih.

Jednoj ptici s travom u očima,
koja umije s lijekovima,
cvjetovima sna i asana

Нема коментара: