sanjaju snove džinova
i bude se kao džinovi,
i neki mali podrumi
sanjaju da su veliki krovovi
i bude se veliki i puni,
sunca i golubova.
Ponekad neke tople misli pomisle
da su kapi kiše,
i niko ne može da ih spriječi,
da padnu na jedan dlan,
prije nego postanu riječi
jedne uspavanke pokisle
koju bi neko nekom da piše
za najljepši san.
Ponekad bez kompasa,
bez mape i bez traga
neko nabasa
i pronađe najljepša blaga,
i neke ruke pune mraka
nekad najljepše sjaje
poput tamnih obeliska,
ponekad najljepše daje
neko ko nema ništa.
Ponekad u krilima leptira
se skriju sve tajne nerođenih cvjetova
i dugih tišina,
iz kojih niču bebe žita
pa ipak neka neba nemaju
ono što tim krilima treba,
tajni zalet do visina,
lansiran zagrljajem ispod kiša,
prvu tajnu svih uspješnih letova,
i zadnju tajnu
nasmiješenih djetinjstva,
naučenu iz zagrljaja od pliša.
Ponekad sve ima dobre razloge,
i što biva i što se mora
i to što su mora mokra i duboka,
i puna nekad boje oluje,
i što ljudi imaju noge
da ne puze,
mada negdje puze gdje se ratuje,
i to što svi imaju suze
da ih oči ne svrbe,
pa opet neke tužne vrbe,
bez dobrog razloga kažu polude
i postanu vesele, rasplesane lude,
kad ih neke ruke plave rijeke
dohvate za korjenja ravnice
pa izljube,
uz zvuke neke žice napukle tamburice
neumorne od lutanja po svijetu
i liječenja onih, punih srećne tuge
što sanjaju merak skupljen u jata
neke čudne, plave ptice
što se u nebu gube.
Ponekad najbogatije ruke
su ruke pune suza,
što ne umiju ništa
sem snova da prospu,
ponekad su najljepši snovi
kad se malo sa besanog pospu
pa se uruše
kao svadbene torte,
pa prime okus slatkog od dunja,
pa ono najljepše glatko
bude ono izgrebano glatko
mislima nekog ko se šunja
i grebe po prozorima tvoje aorte
i sluzokoži čežnjive duše.
Ponekad sve u neku pjesmu stane,
pa svi džinovi i snovi,
patuljci i vrbe polude
pa te na sve strane svijeta ludo raznose,
kao neke čestitke šarene
od lampiona i jelinih iglica,
a ti misliš da si samo tu,
sav u poklonu punom sunca
ispod jedne male jelke u zaklonu,
čije zelene iglice dobiju
nasmijana crvena lica,
kad mjesto sna poklonjenog tebi
tebe poklone snu.
Jednom plavom maju izmrvljenom u mrvice jorgovana
Нема коментара:
Постави коментар